PROF. DR. ENES KARIĆ “SLUČAJNO ČOVJEK”

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI ISLAMSKA TRIBINA „DR. SULEJMAN MAŠOVIĆ“

Brojne zanimljive teme I. PROF. DR. ENES KARIĆ “SLUČAJNO ČOVJEK” U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru tradicionalne Islamske tribine „Dr. Sulejman Mašović“, 5. prosinca 2013. predstavljena je knjiga „Slučajno čovjek“ autora prof. dr. Enesa Karića. Pored akademika Karića, knjigu su predstavili prof. dr. Hilmo Neimarlija, sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i prof. Edina Smajlagić, članica redakcije „Preporodovog Journala“. Moderator tribine bio je Ervin Jahić, pjesnik i književni kritičar. Spomenuti trojac nije se klonio komplimenata na račun Karićevih pripovjedačkih vještina. „Slučajno čovjek“ je novi roman akademika Enesa Karića, velikog znanstvenika, čovjeka i pisca sa stilom. Po načinu pisanja možemo ga usporediti s bosanskohercegovačkim književnim velikanima poput Andrića i Selimovića. Roman „Slučajno čovjek“ je na 15. Danima Skendera Kulenovića u Bosanskom Petrovcu proglašen za najbolje književno djelo u 2013. godini. „Slučajno čovjek“ je priča o bosansko-hercegovačkoj dijaspori i muslimanskom egzilu u EU, o kulturalnim „varničenjima“ između izbjeglica i domicilnog stanovništva. Radi se o svojevrsnom nastavku izuzetnog romana „Jevrejsko groblje“, nastavku priče o izbjeglici Sadiku Dobrači, koji se slučajno našao u velikom svijetu i bio previše glasan. 1995. godine napustio je Sarajevo i stigao u Nizozemsku. 30-godišnji Sadik je štićenik Luteranskog doma za izbjeglice u Amsterdamu, s privremenim zaposlenjem u „Siemensu“, honorarno uređuje cvijetnjak sa sjeverne strane Luteranskog doma. Supruga mu je Alisa, po zanimanju pomoćna kuharica u domu, a odgajateljica sestra Charlotte, luteranska redovnica i kršćanska teologinja. Sadik nije „veliki musliman“ – u tri mjeseca jednom ili dvaput ode na džumu-namaz, lijenost ga sprječava da ustane na sabah na-

20

maz, iz revolta je napustio dva bošnjačka džemata u Nizozemskoj, o religijama zna malo, a Allaha se sjeti najčešće kad ga je strah. I pored toga, optuže ga za religijski terorizam i uhapse u okviru opsežne policijske akcije sigurnosnih struktura Europske unije kodnog naziva „Devama je hladno u Evropi“, koja je potaknuta pronalaskom eksploziva u amsterdamskom ZOOvrtu „Chrales Darwin“. U policijskoj stanici Sadik ostaje pritvoren 20-ak dana, gdje je saslušavan i detaljno ispitivan o mnogo čemu što je u direktnoj ili indirektnoj vezi s islamom… „Roman Slučajno čovjek na planu fabule nastavak je Jevrejskog groblja i prati novu etapu izbjegličkog života glavnog junaka Sadika Dobrače, ali njegova je centralna tema manje-više ista kao i prethodnog romana - mogućnosti i perspektive međureligijskog i interkulturnog dijaloga. Označujući religije danas kao  ‘muzeje davno prošle nade’,  Karić ljestvicu očekivanja ne postavlja visoko: ‘Međureligijski razgovori nisu za to da se išta riješi, jer kad teologije nešto rješavaju tad udara istina na drugu istinu kao more od mramorje, već su ti skupovi tu da se pokuša skromno učestvovati u tuđoj nadi i strahu, da se vidi ozbiljno lice čovjeka preplašenog istinama njegove vlastite religije i njenim strahovima, znate. I da im mi objasnimo strahove, i nade, znate...”, zapisao je prof. dr. Vedad Spahić u svojoj recenziji Karićeva novog romana. Pak o istome romanu ali i o egzilanstskoj drami Sadika Dobrače, prof. dr. Enes Duraković zapisuje sljedeće: „Ako je u ratnom Sarajevu, poput svih sugrađana, osuđen bez krivice, zbog hereditarnih idiosinkrazija drugih, ali i suočen sa moralnim urušavanjem vlastitog etnokulturalnog svijeta, Sadik Dobrača će uz plemenitost i otvorenost evropskog duhovnog horizonta spoznati i iskusiti, kako je to u jednom davnom tekstu zapisao Abdulah Šarčević 'histerično grčenje i neprijateljski stav osionog evropeizma za sve što nije prema njegovu uzoru složeno i promišeljeno'. Suočen, dakle, i sa užasom bosanskog ratnog

BILTEN 148

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI II. PROF. MEHMEDALIJA HADŽIĆ – „TRI NAŠA SUDBONOSNA PITANJA (BOG, DŽ. Š., MUHAMMED, A. S., BOSNA) U okviru tradicionalne Islamske tribine „Dr. Sulejman Mašović“, 12. prosinca 2013 predavanje na temu „Tri naša sudbonosna pitanja (Bog, dž.š., Muhammed, a.s., Bosna)“ održao je prof. Mehedalija Hadžić iz Sarajeva. Moderator tribine bio je dr. sc. Zlatko Hasanbegović, znanstveni suradnik u Institutu „Ivo Pilar“ u Zagrebu.

pakla a potom i naličjem evropske demokratije, Sadik ni u jednom trenu ne želi da se odrekne svoga djetinjeg sjećanja na predaju hodže Dedana Gušića da će Isus i Muhamed doći zajedno i spasiti svijet, jer – ponovimo – jedino tako, ma kako utopijski izgledalo, možemo ljudski preživjeti sve dublje podjele u svijetu u kojem živimo. Enes Karić je rođen 1958. u Višnjevu kod Travnika (BiH). Nakon završene Gazi Husrevbegove medrese (1978.), diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka (1981.) i Fakultetu političkih nauka (1982.) u Sarajevu. Magistrirao je 1986. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao 1989. na Filološkom fakultetu u Beogradu. U periodu od 1994.-1996. bio je ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi Republike i Federacije BiH. U ljeto 2002. godine izabran za aktivnog člana Jordanske Kraljevske Akademije. Od 2003.-2007. obavljao je dužnost dekana Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. 2005. godine bio je glavni protukandidat dr. Mustafi ef. Ceriću na izborima za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH. Akademik prof. dr. Enes Karić radi kao redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, a posebno se bavi svojom užom oblašću – poviješću i metodologijom tumačenja Kur'ana. Objavio je, između ostalih, sljedeća djela: „Uvod u tefsirske znanosti“ (1986.), „Hermeneutika Kur'ana“ (1990.), Prijevod Kur'ana na bosanski jezik (1995.), „Kur'an u savremenom dobu I i II“ (1998.), „Eseji od Bosne“ (1999.), „Semantika Kur'ana“ (1999.), „Tumačenje Kur'ana i ideologije XX stoljeća“ ( 2002.), „Kako tumačiti Kur'an“ (2006.)… Prije „Slučajnog čovjeka“ napisao je romane „Pjesme divljih ptica“ (2009.) i „Jevrejsko groblje“ (2011.), te putopis s hadža „Crni tulipan“ (2008.).

SIJEČANJ 2014.

U svom predavanju prof. Hadžić je naglasio da ništa od realnosti bosanskih muslimana u psihološkom, sociološkom, politološkom ili kulturološkom smislu nije moguće odgovoriti bez tri pojma. To su: vjera u Boga (vlastita samobitnost), svjedočenje poslanstva posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda, mir s njime (vjerska posebnost), i neodvojivost njihove egzistencije od Bosne (bosanska državnost). Kad se oduzme bilo što od toga, njihova su historija, sadašnjost i budućnost nemogući. Jasno je da su nemogući, ali cijela bosanska muslimanska intelektualna historija jest stalno bježanje od odgovora na ta pitanja. To je tako, jer nikada nije nađen način uskladivosti društvenog, kulturnog i političkog cilja tog naroda s njegovim gornjim svjedočenjem. Prof. Hadžić smatra da bi bosanski muslimani izašli iz sadašnje svekolike razorenosti, kojoj je osnova razorenost koja traje stoljećima, moraju se osloboditi svake stranosti u sebi. Oni nisu došli niotkud u svoj jezik, niti u svoju zemlju, niti u svoju kulturu. Početak tog njihova izlaska, je u promjeni njihova sadašnjeg mentaliteta. Oni moraju postati svjesni toga što jesu. Iz te promjene proisteći će novo osjećanje, nadahnuće i znanje koje će ih voditi prema rješenjima izazova s kojima se suočavaju. Cjelokupno predavanje prof. Mehmedalije Hadžića na temu „Tri naša sudbonosna pitanja (Bog, dž.š., Muhammed, a.s., Bosna)“ donosimo u ovom broju „Biltena“ u rubrici Život u vjeri.

21